O vinu se pouzdano zna dosta, nagađa puno, a priča svašta. Marljive ruke naših starih djedova i baka i generacija prije nas su kroz znoj i naporan rad skupljali svaki zdrav grozd, svaku rumenu bobicu i odlučili joj dati šansu za nov život, za metamorfozu – u vino.
Za brojne religije, božanstva i povijesne junake vino je životna energija i krv koja teče i hrani čovjeka pružajući mu krepkost, snagu i kreativnost da prebrodi sve životne prepreke i nauči uživati u životu i svom radu. U Egiptu, pred 5000 godina običan puk je mogao uživati u vinu jednom ili eventualno par puta godišnje na svetkovine božanstva dok su svećenici i vojnici mogli ostale dane kako bi uvijek bili bliže bogu i beskonačnoj snazi i mudrosti. Gladijatori su vino i med pili netom prije borbe kako bi dobili nadljudsku snagu i zadržali fokus i budnost, a naši stari su mrvili kruh u zaslađeno vino što im je pružalo energiju da cijeli dan provedu u polju radeći.
Vino se cijeni, vino se voli, vino se poštuje.
Vinari kažu da imaju godišnje samo jednu šansu, samo jednu priliku da se dokažu i iskoriste ono najbolje što im je godina dala. Kvaliteta vina ovisi o svemu, od količine padalina, kvalitete tla, bolestima i nametnicima, eventualnoj zagađenosti, a na kraju i o samom čovjeku koji ga uzgaja ili kako vinari kažu “odgaja” dok ne izraste u vrhunsko vino. Ta jednogodišnja lekcija vinara nauči svašta, ali samo najmudriji i najiskusniji vinari znaju da ono što je vrijedilo ove, ne mora i sljedeće godine.