O vinu se pouzdano zna dosta, nagađa puno, a priča svašta. Marljive ruke naših starih djedova i baka i generacija prije nas su kroz znoj i naporan rad skupljali svaki zdrav grozd, svaku rumenu bobicu i odlučili joj dati šansu za nov život, za metamorfozu – u vino.
Za brojne religije, božanstva i povijesne junake vino je životna energija i krv koja teče i hrani čovjeka pružajući mu krepkost, snagu i kreativnost da prebrodi sve životne prepreke i nauči uživati u životu i svom radu. U Egiptu, pred 5000 godina običan puk je mogao uživati u vinu jednom ili eventualno par puta godišnje na svetkovine božanstva dok su svećenici i vojnici mogli ostale dane kako bi uvijek bili bliže bogu i beskonačnoj snazi i mudrosti. Gladijatori su vino i med pili netom prije borbe kako bi dobili nadljudsku snagu i zadržali fokus i budnost, a naši stari su mrvili kruh u zaslađeno vino što im je pružalo energiju da cijeli dan provedu u polju radeći.
Vino se cijeni, vino se voli, vino se poštuje.
Vinari kažu da imaju godišnje samo jednu šansu, samo jednu priliku da se dokažu i iskoriste ono najbolje što im je godina dala. Kvaliteta vina ovisi o svemu, od količine padalina, kvalitete tla, bolestima i nametnicima, eventualnoj zagađenosti, a na kraju i o samom čovjeku koji ga uzgaja ili kako vinari kažu “odgaja” dok ne izraste u vrhunsko vino. Ta jednogodišnja lekcija vinara nauči svašta, ali samo najmudriji i najiskusniji vinari znaju da ono što je vrijedilo ove, ne mora i sljedeće godine.
7 hrvatskih vinskih regija
Zemlja u kojoj sunce i “žega” rađaju “fjaku”. Moćan ambijent golog kamena, vrleti, škrte zemlje i neumornog sunca rađa još moćnije vino, punog, snažnog i izražajnog karaktera koje vas svakim gutljajem podsjeća na rad i trud ovdašnjih ljudi. Dok takvo vino pijete dalmatinski inat i tvrdoglavost postaju logični i shvatljivi. ‘Ko da vi ne bi kad stvorite čistu umjetnost od nečeg tako oskudnog na prvi pogled. Ali samo pravi kuhar može napraviti vrhunsko jelo od najmanje namirnica.
Zemlja koja je poznata po tome što svaka kuća ima svoj podrum, nerazumljivim ljudima i bum bum vinu od kojeg drugi dan imate osjećaj da nosite topovsku kuglu na ramenima umjesto glave. Ali krivo! Vino im je zapravo fantastično i sve što ste ikad mislili o njemu pada u vodu. A kakvi su tek domaćini… Ako ih ne razumijete nije problem – samo se smješkajte i držite čašu otvorenom za još. Željet ćete. Ovdje kažu da su beskonačni samo Mura i vino. Pa uživajte u pogledu na prvo dok ispijate drugo.
Kvarner, zemlja s toliko prirodnih i društvenih raznolikosti da ih je nemoguće nabrojati, što rijetki zapravo znaju. Planine, šume, bezbroj različitih nacija, povijest koja izvire iz svake pukotine i more koje se nalazi gdje god da se okreneš. Također, regija s uvjerljivo najljepšim pogledima i vidikovcima.
“E nije Slavonija nego je Srijem i Erdut.”
Baranjci: “Mi nismo Slavonci, dijele nas rijeke od njih!” Kutjevčani: “Ali mi jesmo!” Jooooj ljudi, jednako ste nam dragi svi, ne svađajte se. Doduše, tako rijetko se nađe mjesto poput Karanca koje je poznato kao rodni dom kulena i mjesto u kojem svaki festival dobiva ime po nekom drugom mesnom jelu i svinjskom derivatu. A ima ih. Koliko je i panonsko more nekad bilo veliko. Jako. Osim toga uistinu se ne možemo odlučiti tko ima bolje vino. Najbolje da vi prosudite dok noći provodite na izvornom seoskom domaćinstvu.
Ako je ajvar došao iz Makedonije onda su nekada svaka voćka i povrće dolazili iz Ravnih kotara. Danas je jedno i drugo više uvozno, ali zato vino nije. Još kad tome pribrojimo šibensku regiju i Krku. Ajoj. Da nam se Istra i Kvarner ne ljute, ali piti čisti nektar od vina dok vam je pogled uprt u zalazak sunca nad stotine kornatskih otoka ipak postaje dostojna konkurencija pogledu. Možda jesu unutar Dalmacije “uvik kontra”, ali po kvaliteti vina slijede naše pravilo – savršeno. Okus koji dugo ostaje u ustima, a puni dušu srećom dok lagani vjetrić ljulja u noć.