Što možete očekivati?


“Rekla mi je prvo veče,

Rekla mi je sve!

Možeš imat moje tijelo,

Ali Vino ne!”

Ovako otprilike ide gruzijska verzija popularnog hita Zabranjenog pušenja. Ozbiljno! Ma mi smo majstori lažnih podataka i gdje god idete s nama još vam je ljepše nego što zbilja je. Šaaaalimo se, naravno ljudi, ali u cijelom ovom zezanju ima jedna istina – gruzijsko vino je apsolutni pobjednik! Ne samo da je pobjednik nego upravo ovoj zemlji dugujemo sve nedjeljne obiteljske ručkove uz čašu vina. Ili subotnje. Ili „ponedjeljne“, „utorne“ i tako dalje. Kako već tko voli. Ne osuđujemo.  Da. Gruzija je zemlja koja je izrodila vino. Hah! Sigurni smo da većina vas to nije znala. Dakle, njihova vina se redovito svrstavaju među najbolje što je majka zemlja rodila na cijelom svijetu. Recimo to ovako: Da su gruzijska vina osobe, obraćali bi im se s „profesore“.


Legenda ide ovako nekako: Neki sretan lik, pred cca 8000 godina, je odlučio iscijediti kao po običaju svoj sok od grožđa u glineni vrč. I potom, iz valjda samo sebi poznatog razloga, je odlučio zakopati vrč u svoje dvorište i ostaviti ga tamo. Tek tako, da vidi što će se s njime dogoditi. Tako zapravo i nastaju svi genijalni izumi, zar ne? Ali ono što mi nije jasno je činjenica da je pri otvaranju otkopane posude odlučio popiti to što je unutra nastalo nakon što ga je zapahnuo miris – pa… alkoholni miris. Ustvari ovim zadnjim sam si i dao odgovor na to pitanje. Zanemarite, idemo dalje.


Dakle, ono što ispred vas slijedi su redci koji po danima opisuju čistu gruzijsku rapsodiju i hedonizam kakav se rijetko kad doživi. Pogotovo za ovakav novac. Ozbiljno. Sa svojim UNESCO-vim lokalitetima, najstarijim gradovima, moćnim planinama s prirodom koja oduzima dah Gruzija je – veličanstvena.


No kako vam sada priopćiti da to nije sve, a da ne zvučim kao u reklami za žlice i lonce. Da, to zbilja nije sve! Jer koliko god je Gruzija veličanstvena, jednako tako je još jedna zemlja s kojom dijeli granicu jednako veličanstvena - Armenija. I posjetiti ćemo i nju. Što to pitate? Gdje da uplatim novac?? Pričekajte malo, nikad nemojte ništa raditi iz afekta, pogotovo ne uplaćivati novac nama na neviđeno (Šalimo se!), nego zadržite se na tekstu dovoljno dugo da Vam objasnimo zašto će odlazak s nama na ovo putovanje biti najbolja odluka koju ste donijeli za sebe već duže vrijeme. Dakle, ako je Gruzija zemlja vina onda je Armenija zemlja koja nije poznata samo po tome što je prva službeno u svijetu priznala kršćanstvo već je i zemlja konjaka i to ne bilo kakvog konjaka. Danas ono što se naziva Ararat konjakom je fantastično piće u kojem su uživali neki od najvećih svjetskih povijesnih uglednih državnika poput Tita ili Churchilla, a danas možete i vi. Dapače, jedan armenski konjak je 1900 godine na velikoj izložbi u Parizu dobio Veliku nagradu (Grand Prix), a time i pravo da na svoj proizvod stavi inače francusko ime cognac. A sad… Najbolja priča, ali uistinu genijalna priča tek slijedi. No za to ćete morati pročitati sve do trećeg dana. No ozbiljni smo – Armenija se ne napušta bez boce Ararata kao ni Gruzija bez vina. No da ne biste mislili da je ovo isključivo tura na kojoj se pije savjetovat ćemo vam da pročitate sljedeće odlomke koji će vas razuvjeriti od eventualnog takvog dojma. Ovo je gastro – kulturna avantura. Znači da ćemo obići najljepša mjesta, gradove i prirodu koja oduzima dah, planine koje svojim snježnim vrhovima paraju oblake, kristalne rijeke i jezera, UNESCO-ve gradove kakvih nema nigdje na svijetu i shvatiti zašto je ovo kavkasko područje kroz povijest toliko izolirano danas ostalo tako bogato. A zašto je avantura? Pa… Puno je razloga, ali recimo da ćete nakon njihovih cesta uspješno riješiti probleme sa žučnim kamencem. Vodimo vas na sam tanak rub Europe, najzanimljivije sjecište kultura pa pripazite da ne padnete preko dok hodate jer korak dalje i evo vas u Aziji, a tamo ćemo ipak drugom prilikom.


Ide još jedno putovanje s Filipom i Marinom iz njihove tvornice hitova, pa krenimo…

O putovanju u kratkim crtama

Trajanje putovanja
10 dana
Cijena
11.600,00 kn
Opcije plaćanja
gotovina, kartice do 24 rate

Cijena aranžmana

11.600,00 kn / 1.540,90 €

Novi termin javljamo uskoro.
Javite nam se, ovo putovanje možemo organizirati i u terminu koji je idealan za vas.
bctravel.rijeka@gmail.com i 051 601 842

Plan putovanja

1. DAN: 1. Dan

Prvi dan dok smo uzbuđeni, orni i budni ćemo se dogegati do Zagreba gdje nas čeka naš avion. Šalimo se, nije naš, nemojte kasniti da ne bi Gruziju i Armeniju gledali jedino na slikama časopisa u zagrebačkim frizerskim salonima. Neće let biti dug, par sati, ali pripremite se na naštimavanje satova na dva sata unaprijed. Teško je odreći se tih par sati, znamo, ali ne brinite, ljubazni carinici u tbiliškoj zračnoj luci će vam ih vratiti na povratku. Potom ćemo krenuti prema udobnom hotelu u Jerevanu koji će nas ušuškati i pripremiti za sutrašnji dan. Naravno, ako imate želju da udahnete grad samostalno – samo dajte. I mi ćemo vjerojatno učiniti isto. Ovo je predivan grad i svaka sekunda u njemu je dobro provedena.

 


2. DAN: 2. Dan

Što danas kapetane? Pa kad je već Jerevan, onda neka je Jerevan! Ovim 2804 godina starim gradom koji se nalazi na geografskom i kulturnom sjecištu pušu europski i azijski vjetrovi i mirise i okuse koje nose su uistinu posebni. Pripada li Armenija Europi ili Azijski ovisi više – manje o osjećaju i osobnoj opredijeljenosti. Ako pitate Armence oko pola će vam reći Europi, a druga polovica Aziji. Premda sad već europska strana više preteže. Iskoristit ćemo vrijeme u ovom gradu maksimalno. Saznat ćete i zašto Jerevan zovu ružičastim gradom. Naći ćemo se sa simpatičnim lokalnim vodičem koji će nas odvesti u đir po svom gradu. Ali ne bilo kakav đir po lokalitetima, važnim mjestima u gradu itd. već će to biti đir kroz armensku kulturu, jezik, običaje itd. Yerevan npr ima 1,1 milijun stanovnika, ali je površinom i dalje manji od našeg Gospića tako da mu to ne koristi previše. Proći ćemo grandiozni trg Republike, slavne kaskade koje spajaju centar grada s monumentalnim i bogatim predgrađem na visini, katedralu Svetog Gregorija koja se smatra jednom od najvećih religioznih građevina na Kavkazu i brojna druga mjesta. Nakon šetnje kroz armensku kulturu, povijest i sadašnjost slijedi vrijeme za opuštanje i slobodu uživanja. Ako nas pitate kako da provedete vrijeme, naš prijedlog je uvijek nepobjediv – odite na tržnicu. Na mjesto gdje se uz dobro cjenkanje već smiješna cijena za torbe, ruksake, novčanike i sve od igle do lokomotive može spustiti za cca 50%, ako imate znanja kako i par najmolećivijih očiju ikada. Koja suza i priča kako ste ovdje došli sa zadnjim eurom da bi vidjeli grad koji vas je uvijek fascinirao i možda dobijete još 10%. Ali ne pretjerujte. Cjenkanje je socijalna umjetnost koja podsjeća na auto utrke i vožnju na rubu – pravi znalci uvijek znaju onu finu granicu između škripanja guma i proklizavanja gdje sve gubite. No čak i da niste vični tome previše, ne brinite, ovdje su cijene već same po sebi nama jako blagonaklone. Opušteno, odriješite novčanik, uživajte.

A kasnije? Hahah, kasnije ide večera u najposebnijem ambijentu ikad. Govorimo o pravom pravcatom podzemnom restoranu u srcu grada i samo ćemo vam reći da kroz njega čak teče podzemni potok (?!). Da… Ovdje ćemo se osjećati kao kraljevi i kraljice dok pogledavamo sami sebe i čudimo se kako smo do ovoga došli jer ovo je doživljaj sam za sebe.

Noćenje u našem hotelu u Jerevanu.


3. DAN: 3. Dan

„Jutro ljudi.“, smješkamo se jedni drugima dok jednom rukom pokušavamo izgladiti tvrdoglavi čuperak na kosi od spavanja, a drugom pospano mašemo dok koračamo prema finom doručku. Nešto dobro miriše, mmm. Vrijeme je da napunimo baterije jer danas počinjemo dan posjetom muzeju Matenadaran, u kojem se čuvaju najstariji armenski i svjetski rukopisi. Armenska abeceda je stara oko 1500 godina i stvorena je od Svetog Mesropa Mashtotsa koji je ujedno napravio i gruzijsku abecedu, ako je vjerovati nekim naučnicima. Oba jezika i kulture su izrazito unikatni, izolirani i obavijeni velom mistike, a u muzej kada uđete osjećate se kao da ste ušli u neku povijesnu prijestolnicu.

Sljedeća stanica je grad Echmiadzin - vjersko središte svih armenaca, gdje se nalazi glavna kršćanska crkva Armenske apostolske crkve, katedrala Echmiadzin. E ovo mjesto ne samo što je remek djelo arhitekture već je i prva, ikada, katedrala na svijetu! Ustoličio ju je Sveti Grgur Prosvjetitelj 301 godine, kada je preobratio pogane Armence na kršćanstvo. Danas je izrazito važno mjesto hodočašća, a kako i ne bi bilo?

A sada desert. Kako je red na kraju jela tako je red i nakon ovako bogatog dana da se počastimo pravom poslasticom. Sada je došlo veličanstveno vrijeme da odemo u tvornicu konjaka Ararat, gdje će nam domaćini reći skoro sve o tehnologiji pravljenja konjaka i počastiti nas istim. Kažemo skoro, jer nešto uvijek mora ostati tajna. No… Mi vama dugujemo jednu legendarnu priču otpočetka, jelda?

„Daaaaa, prestani nas zavlačiti Filipe i gukni više, nestrpljivi smo!!“

Dobro, dobro, polako, nemojte da se predomislimo u vezi čašćenja. Priča je istinita i ide ovako: Izvori kažu da je za vrijeme krimskog sastanka u Jalti na samom kraju II svjetskog rata Josif Staljin počastio Winstona Churchilla armenskim konjakom Dvin. Winston se zagrijao za konjak više nego za išta do tad i shvatio je da se njegova karameliziranost i osebujna aroma sjajno sljubljuju sa svih 10 cigara koliko je Churchill „gutao“ dnevno. Priča kaže da je otada svaki mjesec Staljin slao sanduk konjaka Churchillu, a da je Winston dnevno čak znao strusiti po bocu (?!). E sad, tako kažu izvori, ali, ako vam to zvuči nevjerojatno čekajte – nismo još gotovi. Naime, jednom je Churchill ljeta gospodnjeg 1951 primijetio da je konjak izgubio svoj istančan dimljeni okus i požalio se Staljinu – „Što radite vi dolje, čovječe?? Hoću svoj okus konjaka nazad!“ Ispalo je da je glavni tehnolog tvornice u Jerevanu Margar Sedrakjan osvojio jedno od poznatih Staljinovih nenadanih nagradnih putovanja u Sibir. Tamo je bio praktički osuđen na smrt s obzirom na uvjete koji su tamo vladali, ali ga je Staljin osobno povratio samo zbog Churchillove zamolbe. I ne samo to, već je zbunjeni Margar, objekt okolnosti na koje nije imao ama baš nikakvog utjecaja, jednom takvom okolnošću 20 godina kasnije, 1971, dobio nagradu – „Heroj socijalističkog rada“ (?!)

„Pa dobro, zafrkavaš li se ti s nama Filipe?“

Ne. Ozbiljan sam kao Putinovo lice.

„Ok, sad ti vjerujemo.“

I ja mislim.

Nego, nakon ovako uzbudljivog dana vratimo se mi u naš hotel i zaspimo u nježnim mirisima predobre večere i konjaka. Ovo je bilo uzbudljivo.


4. DAN: 4. Dan

Jeste li znali da su kavkaski narodi jedni od najdugovječnijih na svijetu? Hmmm, a jeste li znali da je koštica marelice jedna od najantikancerogenije hrane koju možete konzumirati? (U umjerenim količinama naravno i provjerite za sebe koliko je to.) Sve nas to dovodi do armenske zastave na kojoj narančasta boja označava upravo marelicu. Provjerite slobodno, a ako želite poslušati nas – oboružajte se košticama marelice na povratku kući i živite vječno! Ok, možda ne vječno jer to nije zanimljivo, ali barem dovoljno dugo da obiđete sva naša putovanja. Više puta.

Nego nakon doručka u hotelu koji će nas oboružati košticama marelice vrijeme je da se zaputimo na mjesto koje armenci, a i drugi zovu biserom Armenije – jezero Sevan. Ovo čuveno mjesto na skoro 2000 metara nadmorske visine je mjesto rehabilitacije, obnove i već od 19 stoljeća služi kao resort. Ja zamišljam da na naš najviši vrh Sinjal netko stavi jezero. Ta visina je u pitanju. Pazite zanimljiv podatak – jezero Sevan je drugi najveći spremnik pitke vode na svijetu i najveće jezero na Kavkazu. Toliko je azurno i bistro da kada mu je površina potpuno mirna djeluje poput zrcala koje stvara inverziju u odnosu na nebo i okolne visoke planine. Orijentacija se gubi i stvara se osjećaj zbunjenosti što je gore, a što dolje. Ovo mjesto odiše blaženstvom i spokojom. Možda je najbolje to doživjeti uz Hayravank i Sevanavank pitoreskne manastire uz obale jezera do kojih ćemo se popesti i koji tvore sliku iz bajke. Mene pomalo podsjećaju na Ohrid i Sveti Jovan Kaneo. Ovo je predivno zbilja. Pogled na jezero, svježina zraka, miris prirode i zvuk – tišine…

Slika se može dočarati i upotpuniti samo dobrim jelom – darom Sevan jezera. Kušat ćemo bijelu ribu i vjerovali ili ne, ali ćevape od rakova u autentičnom, tradicionalnom, obalnom restoranu Tsovatsots.

A sada, opet desert. Krećemo prema par kilometara udaljenom biseru armenske kulture i arhitekture. Ma gledajte, ovakav gradić je jednostavno nemoguće opisati. Bajka je preumanjena riječ za onu koju ovaj gradić zaslužuje. Da nam zakon ne nalaže da vam kažem svako mjesto koje je uključeno u program vjerujte nam da bi ovo sačuvali kao tajnu i iznenađenje. No, nekadašnji slavni sovjetski sanatoriji, danas ekskluzivno ljetovalište i wellness centar koji redovito posjećuje armenski miljenik George Clooney, Diližan je mjesto koje se urezalo duboko na kartu ne samo Armenije već i Kavkaza. Kultura, filmski festivali, tradicionalni obrti i restorani jednostavno ostavljaju bez teksta, ako to prethodno nisu učinile kamene ulice i kućice smještene u srcu planina. Pa jooooooj, oprostite mi, ali ja koji sam blagoglagoljiv uopće ne mogu naći riječi za to. Evo, guglam i ne ide mi, Oprostite. Morat ćete doživjeti to sami.

„Dobro Filipe, opušteno, nego koliko nam vremena daješ tu? Hoće biti barem sat, dva?“

Aha da, nisam vam rekao. Ovdje noćimo.

„Molim??“ Pitate me raširenih očiju, a moje srce ne prestaje ciktati kao uzbuđena tinejdžerica kod svoje prijateljice dok joj prepričava svoj prvi sramežljivi poljubac od simpatije na pidžama partiju. Diližan, eh, Diližan… Rivendell stvarnosti (Za one koji ne znaju to je bajkoviti vilenjački grad iz trilogije „Gospodara prstenova“)

Uh… Kakav dan… Očarani smo, smireni, produhovljeni i bez riječi. Ovo mjesto uvijek ostavi takav dojam i baš zato nikada ne prekrcavamo ovaj dan već ostavimo dovoljno slobodnog vremena da udahnemo zbilju i doživimo ju.


5. DAN: 5. Dan

„Jutro donosi kraaaj“ iz zvučnika dolazi Vesna Pisarović, a mi samo odmahujemo rukom i prebacujemo na neku domaću frekvenciju. Kakav kraj te spopao Vesna? Tek smo na pola puta i još danas okrećemo volan prema Gruziji.

Nakon dobrog doručka najbolje što čovjek punog trbuha na ovim prostorima može napraviti je otići još jesti. Da. Ali da nas ne bi grižnja savjesti previše „prala“ za ovo jelo ćemo se morati malo potruditi, poigrati i nešto naučiti. Naši domaćini najviše vole kada svoje goste gledaju u smiješnim i nespretnim scenama pa su nam pripremili mini radionicu izrade pravog „matnakash“ kruha! Koji se još k tome peče u posebnoj krušnoj peći. Evo! Da ne bi samo slike i videi bili uspomena koje nosite doma mi volimo da ponesete dodatan par vještina s kojima ćete u ovom slučaju moći zauvijek raditi ovaj pre – ukusan kruh. Inače, matnakash je tradicionalni armenski kruh karakterističnog ovalnog oblika, spljošten i zlatno hrskave korice koja se dobije premazivanjem iste čajem prije pečenja. Za mene je to više desert nego kruh, ali ja sam „kruhar“ pa je meni sve krušno desert.

„Hej, ovo zvuči odlično!“

Zato što i je. I to ne mislimo samo mi već i UNESCO. Još kad ga kombiniramo s tradicionalnom armenskom „hašlama“ juhom ili čorbom od janjetine ili kozletine i povrća. Mmmm. To je inače gusta juha koja je nastala kao hrana za siromahe i pastire u brdima. Ljetno jelo kažu, jer je tada bilo janjetine i povrća na izbor pa su sve zajedno ubacili u glinene posude zvane „tonir“ i kuhali ispod vatre. Fantazija za okusne pupoljke.

Sada je vrijeme da pređemo armensko-gruzijsku granicu i napustimo našu predivnu, bogatu i darežljivu Armeniju koja nas je njegovala kao pripadnike plemstva i ispratila nas do samih vrata naše sljedeće destinacije – Gruzije. Pozdravljamo te Armenijo slavna i ne znamo otkuda bi uopće krenuli ti se zahvaljivati. Od prebogate hrane, vrhunskog konjaka, predivnih najstarijih crkvi, priča o bogatoj i teškoj povijesti oblikovanoj vrhuncima do genocida i natrag na vrh do po nekim istraživanjima najljepših žena i muškaraca.

Uzbuđenjima nikad kraja, razmišljamo naglas i dolazimo u Tbilisi gdje se prijavljujemo u hotel.

Slobodan dan za opuštanje prije ture po Gruzii.

Navečer - večera dobrodošlice u gruzijskom restoranu (uključeno u cijenu).

Noćenje u hotelu Tbilisi.


6. DAN: 6. Dan

Prvi dan Tbilisija započet ćemo, a kako drugačije nego upoznavanjem Tbilisija. Ovaj grad je meka kulture i njegove uske ulice i niske kuće imaju jedan poseban šarm. Grad koji me na momente podsjeća kao da je uklesan u brdo, a već sljedeći pogled je kao da gledam Sarajevo zaista se ogrće jednom drugačijom vizurom. 

- Katedrala Presvetog Trojstva - Sameba – Vizit karta Tbilisija, čija ljepota i veličina oduzimaju dah i okupira većinu razglednica. Upravo s ovog mjesta kreće naše poznanstvo s prijestolnicom - Okrug Metekhi jedan je od najstarijih okruga Tbilisija i odavde je počelo rođenje glavnog grada Gruzije. Pa Rike Park - moderan park u Tbilisiju koje je k tome omiljeno mjesto stanovnika i gostiju glavnog grada. Šećući se njegovim puteljcima postajete domaći ljudi. Poznato kazalište lutaka Gabriadze. Ili, naravno - Most mira - jedinstvena arhitektonska građevina koja povezuje prošlost i budućnost. Po mom mišljenju, jedna fantastična građevina koja je jedan od rijetkih primjera moderne arhitekture stakla koja ne samo da se sjajno uklapa u tradicionalnu već ju oplemenjuje i nadahnjuje. Ne vjerujete mi? U malo što sam siguran, ali u ovo jesam. Vidjet ćete.

A nakon toga desert, kako mi to obično i volimo staviti na kraj - Uspinjat ćemo se žičarom do planine Sololaki, odakle otvaramo nevjerojatan, zadivljujući pogled na grad. Ovdje sam po prvi put Tbilisi vidio drugačijim očima. Ovdje sam shvatio da je to jedan zapravo mali, intimni grad, šaren i sladak koji se udobno smjestio na brdašcima i u udolini. Izgleda kao sa slike naive i dijelom uistinu „baca“ na Sarajevo.

Tu je i najprikladnije da se stavi spomenik Majka Gruzije. Blizu su i ruševine drevne tvrđave Narikala, s kojih također puca famozan pogled na glavni grad Gruzije.

„Dobro kapetane, ovo je odlično, ali ima li ovdje neko mjesto za prigristi nešto prije nego nastavimo?“

Pa naravno da ima, drago mi je da pitate. Znamo fantastične gruzijske restorane uz odličnu domaću klopu koja siti želudac, a na lice stavlja osmijeh. Gruzijci jako vole kuhana i pečena jela pa smo sigurni da će za svakoga biti ponešto.

Inače ovo je i područje slavnih sumpornih kupki (Abanotubani) - mjesto na kojem se po legendi Tbilisi rodio kada je sokol kralja Vakhtang Gorgasalia ovdje pao što je dovelo do otkrića sumpornih izvora oko kojih se razvio Tbilisi. Da. Tbilisi je grad raznovrsnosti i brojna mjesta ćemo još otkriti zajedno na turi, a neka ćete, kako je i najbolje, otkriti istražujući sami.

A nakon ovako dobrog dana vrijeme je za degustaciju gruzijskih vina. Daaaa, onih poznatih, slavnih, pobjedničkih vina s početka priče za kojima nam sline cure otkada smo pročitali o njima. Hajde, neka bude na naš trošak kad ste tako dobri bili na cijeloj turi. Ali samo da znate, sline će curiti još neko vrijeme jer Gruzijci imaju običaj da im zdravice traju pa… dugo. Predugo. Ali skratit ćemo mi to, ne brinite, na sasvim ugodnih i prihvatljivih 45 minuta po zdravici. Opušteno. 

I sada za kraj dana što se nas tiče ide jedan biser. Potpuno autohtono iskustvo koje se ne viđa uvijek i ovisi podosta o sreći. Naime, naši gruzijski prijatelji znaju kako mi volimo spontane i originalne doživljaje i kako se obožavamo uživjeti u ulogu lokalaca i postati jedni od njih, a isto tako znaju da su naši jezici ljubavi hrana i druženje. Pa su nam tako odlučili prirediti večeru kod prave gruzijske obitelji i uvesti nas u kulinarski majstorski tečaj. Aha! E ovakvi doživljaji se inače ili dogode ili ne dogode i teško ih je planirati. Najčešće se dogode sasvim spontano kada upoznate nekoga kome postanete dragi pa vam odluči dopustiti da provirite u njegov život i intimu. U samo srce života ljudi. Mi se ovime jako ponosimo i zato jedva čekamo da vidimo što su nam domaćini pripremili. A potom? Nakon najbolje klope, najboljeg društva i najbolje kapljice kako kaže naš Tomislav Bralić: „Valjalo bi poći leći.“ Pa laku noć svijete, ovaj dan je bio s neba dar. Ciao.



7. DAN: 7. Dan

Aaaaaah Gruuuuzija, mrmljamo si u bradu dok rastežemo ruke i pripremamo želudac na dobar doručak. Kako je ovo dobro. Što ćemo danas raditi? - razmišljamo dok se spuštamo po stepenicama.

Pa! Krenimo od par zanimljivosti o ovoj zemlji koja će nas paziti i maziti naredne dane i čiju smo prijestolnicu jučer dobro upoznali. Gruzija… Zemlja koju Gruzijci uopće ne zovu Gruzijom već Saqartvelo. Budi se poštovanje prema toj zemlji na sam pogled njenog glavnog grada, prirode i mjesta. Od davnina je Gruzija bila sjecište kultura pa je tako bila nezaobilazna točka nekadašnjeg puta svile. Njen grad Kutaisi na zapadu je jedan od najstarijih naseljenih mjesta na svijetu, još od drugog tisućljeća prije Krista. Dom je to Vardzia, kompleks tvrđava-samostan-palača isklesan iz i ispod planine Erusheti na jugu. Preko 4000 prostorija/špilja su povezani, a služili su kao bijeg od Mongola u 13 stoljeću kada su napravljene. Gruzija i njen glavni grad skrivaju jedan rijedak hram jedne rijetke religije – zoroastrizam u kojoj se sve vrti oko štovanja vatre. Ja sam ih jednom upoznao, divni ljudi… Zemlja je to koju je prepoznao UNESCO, a ono što nas posebno intrigira i veseli je da je zemlja pravi ekološki dragulj. Točnije u toj malenoj zemlji čak 12 klima su našli svoj dom i pružili život potpuno različitim biljnim i životinjskim vrstama. 

A danas? Danas će dan započeti posjetom drevnom samostanu Đvari, prvoklasnom spomeniku nulte kategorije. Dakle, znamo da to dosta njih kaže, ali ovaj manastira je uistinu nezaobilazno mjesto. Ne zna se što je impozantnije i ljepše. Njegova vizua i arhitektura ili stjenovita planina na kojoj stoji i nadgleda nekadašnji drevni glavni grad Gruzije – Mtskheta. Manastir je izgrađen krajem 6 ili početkom 7 stoljeća. Ovdje otvara se nevjerojatan pogled na drevni glavni grad Gruzije - grad Mtskheta i ušće dviju rijeka - Aragvi i Kura. Spustit ćemo se do Mtskhete i prošetati gradom. Od 3 st. Pr. Kr do 5 stoljeća ovo je bio glavni grad današnje Gruzije, a nekadašnjeg kraljevstva Iberije. Gruzijci su 317 prihvatili kršćanstvo pa je i danas ovdje sjedište gruzijske pravoslavne crkve. Mi ćemo posjetiti Hram Svetitshoveli, gdje se, vjerovali ili ne, nalazi Isusova tunika.

„Ovo je preuzbudljivo Filipe, moramo nešto pojesti i popiti da se opustimo“

Razumijem vas i meni je. Što kažete da odemo do tradicionalnog restorana čudnog imena Tevzi, mada je ovdje sve čudnog imena, pojedemo nešto sočno pa nastavimo dalje?

„Može.“

Dogovoreno. Sada kada smo pojeli predlažemo da se sa sakralnog mjesta prebacimo na jedno… pa… drugačije. Barem kako je povijest ispisala stranice. Idemo do Staljinove kuće i muzeja. Upoznat ćemo se s likom i djelom čovjeka koji je od nazadne, nerazvijene i poljoprivredne zemlje uspio stvoriti svjetsko carstvo i industrijsku i vojnu silu za vrijeme svog života. Jednako tako je uspio pomoći 5,5 do 6,5 milijuna ljudi da ranije nađu svoje posljednje počivalište. Kako god da bilo, jedna je od najvećih svjetskih ikona 20 stoljeća i realno, tko se može pohvaliti da je bio u Staljinovoj kući usred daleke i ne tako svakodnevno pristupačne Gruzije. Da Gruzija nije Pariz uvjerili ste se na putu do ovamo, a ako pitate nas – bolje da nije. Sve ima svoje, a Gruzija je bome sama svoja. Za kraj dana ćemo posjetiti grad Uplistsikhe po našem dobrom običaju – biser na kraju dana. Dakle, ovako nešto vjerojatno niste vidjeli. Na skoro 8 hektara uklesan grad u stijenu sa spletom soba, hodnika, stubišta Uplistsikhe je remek djelo prapovijesne i antičke gradnje i najveći procvat je doživio od 4 do 4 stoljeća, prije i poslije Krista. Kasnije je služio kao bijeg i utočište za vrijeme brojnih invazija, poglavito one mongolske u 13 stoljeću koju smo i mi na našim prostorima osjetili, ali do dan danas je ostao odlično sačuvan. Inače, Gruzija ima još podzemnih gradova i, ako se ikada budete našli u Gruziji sami obavezno posjetite David Gareju i Vardziu – ču di lo!

„Ovo je bilo čudilo Filipe kako kažeš ti, idemo to proslaviti uz iće i piće?“

Idemo. I to uz svečanu večeru u restoranu i folklorni program. Idemo jako u gruzijskom stilu. Kako vas mazimooo, ajmeeee. Kao da smo vam roditelji. hahah


8. DAN: 8. Dan

„Ziiijeeeeeev! A kamo danas kapetani?“ Pitate nas dok se lijeno rastežete. Nije mi se ni slovo prevalilo preko jezika, a kad su Marinove riječi kao metak proletjele pored mene: „Pa u Kaheti. Vino ljudi!!“

Da, ne zvala se ovo vinska tura, ako ne posjetimo jednu od najpoznatijih vinskih regija – igdje! Kaheti je najveća vinska regija veličanstveno vinske Gruzije. Ovdje je vinarstvo nastalo prije 8 000 godina i na početku smo vam vrlo uspješno dočarali kako. Pogled na krajolik ove regije će vas opiti kao i vino. A tek vino… Nećemo opet drviti po istome, ali ljudi – ovdje je izumljena tehnika Qvevri! Ne znate? Zapravo to su glinene, idemo ih nazvati amfore, ali velike posude koje se zakopavaju u zemlju, zapečate i u kojima vino sazrijeva do proljeća kada se otvaraju. Amfore 🡨🡪 vino? Zvuči poznato? Pa da. Sve u svemu ovdje se vino rodilo i otada nas preporađa diljem svijeta. Ajme, joooj, kako sam uzbuđen dok ovo uopće pišem, sada se ja osjećam kao zaljubljena tinejdžerka koja skače po sobi. Uh… Ok Marine, imaš pravo, smirit ću se.

Dakle, Kaheti je najveća gruzijska vinska regija. Nakon Moldavije Gruzija je najviše izvozila vina u bivšem Sovjetskom savezu. Njihova vina su izrazito, izrazito hvaljena, a kako i ne bi bila kada u ovoj zemlji, podsjetit ćemo vas, koja broji 12 različitih klima raste preko 400 sorti vinove loze. Od kojih Gruzijci komercijalno plasiraju kroz vino njih samo 38?! Slatka, suha, polusuha, poluslatka, pjenušava vina i koš i još različitih kupaža i sorti… Pa… Ne znam kako za vas, ali za nas ovo zvuči kao nebrušeni dijamant. Ima ta geografska nepristupačnost neki svoj šarm. I cijelo ovo putovanje je zapravo dokaz da i u 21 stoljeću možete otkrivati stvari koje nije veliko oko Googla postavilo na google biznis sajt, a neki razmaženi influenser provukao kroz 1000 selfija. Idemo biti Marko Polo i skrenuti s puta svile na trenutak na put vina jer, jer, jer… Zašto ne?? 

Dakle… Dolazim opet do daha…

Dan će nam započeti posjetom vinariji. Kojoj? Nećemo otkriti. Zadržavamo pravo ljubomornog čuvanja iznenađenja. Isplati se, možete nam vjerovati na riječ, nisu nas političari školovali. Idemo na kratki izlet nakon čega slijedi degustacija vina i konjaka. Pa opet drugih vina i drugih konjaka. Budite oprezni, odrasli ste, znajte svoju mjeru. Vino može opiti, ali mi razlikujemo opiti, napiti i prepiti. Držite se prve opcije i uživat ćete. Na istom mjestu ćemo moći kupiti svoja omiljena vina. Nešto će biti i na naš račun. 😉 Kako vas volimo, jooooj!

Ustvari kad smo već ovdje ima li ljepšeg načina da proslavimo tu ljubav nego da vas odvedemo u grad ljubavi - Sighnaghi. Da, Gruzijci imaju grad ljubavi. Osim što je jako lijepi grad, također je vrlo romantičan - postoji 24 -satna palača vjenčanja, na kojima se apsolutno svatko može vjenčati bez predbilježbe. Dobrodošli u Las, khm, Sighnaghi. Kada bi barem kamene, popločene kaldrme govorile… Koliko je tu samo stopa prošlo, ljubavi se rodilo, slavilo, živjelo! Tesla je rekao da sve što nas okružuje ima frekvenciju, vibraciju i energiju i da se iste mogu prenositi. Ok, nismo fizičari, ali ako se energija uistinu može prenositi na stvari, zamislite samo koliko pozitivne energije je utkano u grad ljubavi. Pa samo bivanje u njemu nas čini sretnima. Idemo se svi zaljubiti. Odmah! Nego dok se zaljubljivanje rađa idemo kušati još malo vina i to dok učimo – 

„Što učimo?“ Pitate naćuljenih ušiju, opušteno naslonjeni na vanjski barski stolić jedne konobe s čašom vina koju lagano vrtite u ruci

Učimo kako uhati tradicionalni gruzijski khachapuri. Sjećate se armenskog matnakash kruha? Sada ćemo naučiti napraviti brzopoteznu domaću gruzijsku bakinu fast food inačicu. To slatko tijesto s 50 nijansi sira i jajem u sredini je nešto najbolje što ide uz vino – ikada! Da ga ne radite svojim rukama odveli bi vas na to. Ovako ćemo napraviti još jednu gruzijsku ceremoniju i to je uspješan recept uz obvezne sastojke koji ide otprilike ovako:

Uzmete što veće društvo i stavite ga na jedno mjesto. Dodajte tradicionalni ručak i kuhate sve nekih 45 minuta uz lagano podlijevanje vinom. Sve začinite prstohvatom smijeha, pjesme i veselja, promućkate i pustite da se marinira i prožima što duže. Dobar recept? Slobodno probajte uraditi isto kod kuće. A sada ćemo nakon ukusnog obroka protegnuti noge i odlepršati u Kvareli, gdje ćemo posjetiti poznatu vinariju Kindzmarauli koju ćemo obići s vodičem i naravno, degustirati. Kindzmarauli je inače i vino i to slatko, ali i polu slatko koje npr. neke ljude odbija imenom „slatko“. Ali toliko je dobro izbalansirano da u zadnjih par desetljeća od tih istih radi preobraćenike upravo na sebe.

„Opet vinarija??“

Posljednja na ovom putovanju, obećajemo.

„Šteta.“

Znamo.

Nego idemo mi na još jednu večeru s tradicionalnom gruzijskom gozbom.


9. DAN: 9. Dan

Gruzijci imaju jednu izreku koja pomalo čudno zvuči kad se prevede na Hrvatski. Ide otprilike ovako: Bolje od planina mogu biti samo planine koje još nisu bile. To bi po nama u prenesenom značenju reklo da od onih planina koje ste već iskusili mogu biti bolje samo one koje još niste. Sve u svemu, ako smo i u prijevodu pogriješili u jasnoj poruci koju Gruzijci žele njome prenijeti – nismo. I jedna i druga i treća interpretacija govore o odanoj ljubavi prema planinama. I upravo tamo, nakon doručka, idemo.

Pa ćemo danas, za naš pretposljednji dan posjetiti:

- Gruzijska vojna cesta – remek djelo arhitekture 19 stoljeća koje su za vrijeme pripadanja Gruzije carskoj Rusiji sagradili vrhunski inženjeri. Oko 200 km ceste povezuje Gruziju i Rusiju sa svim svojim vrletima, serpentinama i vijuganjima kroz moćan, surov, ali veličanstven planinski krajolik koji ne prašta. I puno nesmotrenih i nesretnih ljudi nije oprostio. Zbog svoje vojne važnosti u obrani Gruzije i Rusije od strane Turske ili Perzije, ova cesta je bila od ogromne važnosti, ali također i za vrijeme drugog svjetskog rata. Vojni događaji ju stalno prate kroz povijest i potvrđuju joj status – „vojne ceste“. U svoje vrijeme polovicom 19 stoljeća njena izgradnja je došla oko 4 milijuna funti što je za to vrijeme bio ogroman novac. Uzmimo u obzir da cijela Rusija tada nije imala za skucati par kilometara kvalitetnih cesta. Toliko je ovaj transkavkaski put bio važan za obje strane. Vojne utvrde su bile svugdje postavljene uzduž nje i na kraju se ne zna što je fascinantnije – povijest ili krajolik kroz koji cesta vijuga. Vjerojatno jedno i drugo. Više ćete čuti dok se budemo vozili njenim dijelom. Na putu ćemo stati na brani Žinvali na rijeci Aragvi koje je jedno od najljepših mjesta sa slikovitom prirodom i predivnim azurnim jezerom. Sjajno mjesto za grupnu fotku. Potom se vozimo dalje i stajemo u srednjovjekovnom dvorcu Ananuri koji potječe iz 13 stoljeća i predložen je 2007 da se uključi na UNESCOv popis svjetske baštine. Dvora oduzima dah, a sagradile su ga vojvode Aragvi obitelji po istoimenoj rijeci koja ovdje prolazi. Dvorac je otada bio poprište bitaka raznih klanova, kraljevstva i previranja. Jako zanimljiva i uzbudljiva povijest koja nas još jednom podsjeća koliko je suradnja važnija i plodnija od sukoba. Kad smo kod Aragvi rijeke koja nas prati cijelim svojim tokom, proći ćemo ušće Crnog i Bijelog Aragvija – kako kažu: „vode koje se nikad ne spajaju“. Prirodan fenomen dviju rijeka različitih boja koje se spajaju, ali kao da se svaka drži svoje strane korita i nastavljaju teći zajedno, a opet odvojeno jedna od druge nizvodno kao da nijedna nije svjesna postojanja one druge pored. Tu će moći, oni koji žele, uzburkati krv u venama kao što je i rijeka ispod njih dok budu u rafting čamcima se spuštali nizvodno. Hajde, kada ćete opet imati priliku reći da ste bili na raftingu na Kavkazu?? Pa to je priča sama za sebe. Ali svejedno, o ukusima se ne raspravlja i oni koji se budu odlučili za mirniju varijantu će nastaviti do ručka u domovini khinkali u Pasanauri. Njam, njam. Dobro dođe nakon cijelog dana. Prelazimo križni prijelaz i penjemo se prema Gudauriju, modernom skijalištu sa 75 km staza i dnevnim ski passom od samo 8 eura (?!). Genijalno.

A sada ide još jedna mogućnost ubrzavanja krvi kroz žile. Jeste li željni paraglajdinga? Hajde, znate naš odgovor. Naaaravno, da ćete probati, jer kada ćete opet moći reći da ste bili na paraglajdingu na Kavkazu. Kako to uopće reći pred prijateljima, a da pritom zadržite neuzbuđen izraz lica. A ostali? – mahat će vam sa zemlje s čašom vina. I naravno, ako se odlučite na to, dobit ćete i video za sjećanje.

Dolazimo do luka Prijateljstva naroda. Spomeniku podignutom 1983 dvostoljetnom prijateljstvu između dva naroda – gruzijskog i ruskog. Šteta što je već 2006 zbog sukoba oko teritorija Gruzije Rusija zatvorila vojnu cestu da bi ju potom 2010 opet otvorila za neka vozila i te nesuglasice traju i do danas. 200 godina prijateljstva i međusobnih pomaganja i izrazito bliskih odnosa su pali u vodu. Očiti znak da ništa nije vječno. Pa se optimistično nadamo da neće biti ni ovaj sukob. Tko zna, možda već za vrijeme naših života vidimo Putina i Bidena kako se grle i postaju najbolji prijatelji.

„Ok, Filipe, dosta s vinom.“

Imate pravo kad se to dogodi za par desetaka godina Biden neće više bit predsjednik. Za kraj dana mijenjamo svoje vozilo i uskačemo u prave pravcate terence i penjemo se na planinu do hrama Gergeti. Wooow, e to je, sama vizualizacija već nagoviješta – prizor za pamćenje. Dignite čeljust gore slobodno kad budete sagledavali slike. Ne samo to već je ovo i vulkan i to kakav. Mjesto gdje je gruzijski Prometej ukrao vatru bogovima i za kaznu bio vezan i bačen u grotlo planine.

Kakav dan… Idemo spavati. Šaaaaalimo se! Pa posljednja noć našeg putovanja je – fešta! Za one koji mogu izdržati khm. 


10. DAN: 10. dan

Ako nešto Marin i ja ne volimo to su rastanci. Taman smo se upoznali, proveli predivno vrijeme skupa, veselili se, jeli, pili, pjevali, doživljavali smiješne, nespretne i ozbiljne trenutke i sada se moramo rastati. Ah… Ovo je stvarno teško. Idemo to začiniti humorom pa sad zbilja pustiti onu od Vesne Pisarović „Jutro donosi kraj“. Neću puno dužiti opisujući ovaj dan. Nemam zašto. Realno, dužina rečenica neće odrediti dužinu boravka. Znamo kad zrakoplov polijeće, znamo da idemo i znamo da je od Gruzije i Armenije to bilo to. Ali ne zauvijek! To ne, nikako, Bože ne daj. Ovo je jedna predivna epizoda u seriji koju zovemo život. I imamo dvije dobre vijesti za vas: Možemo ju ponoviti kad god želimo i jednako tako, Marin i ja imamo još puno putnih hitova na kojima vas očekujemo. Krčka se nešto opako dobro u našoj kuhinji i moramo priznati da i dalje miriši na vino, a preziva se mold, mold, moldavsko?? Možda? Hmmm. Vidjet ćemo.

Pa izmijenite te slike s novostečenim prijateljima, zagrlimo se svi zajedno, „opalimo“ još jedan ili tisućiti selfie, izljubimo se i zajedno se zaputimo prema zrakoplovu koji će nas vratiti u naše sigurne i tople odaje koje zovemo domom. 

Hvala, hvala, hvala u moje ime i ime cijele ekipe što ste došli do kraja čitajuće sve ove redove, samo za to vam treba dati popust i hvala što ste nam se odlučili pridružiti na ovoj avanturi. A ona to zbilja i je. Mi nismo uobičajena agencija, štp se vidi po ovakvim tekstovima, zapravo uopće se ne volimo zvati agencijom. Mi smo, nazovimo to tako – OPG – obiteljsko putna grupa. Vidimo se opet. Puse, bok!


Cijena uključuje

Letove:

polazak (14.04.2022.):

ZAGREB                                      FRANKFURT


   18:00 h                                              19:30h 


FRANKFURT                                       EREVAN


    21:25h                                               03:25h+1


povratak (23.04.2022.):

 TBILISI                                                  MUNICH


     05:10h                                                07:20h


  MUNICH                                               ZAGREB


      08:55h                                                  10:O0h



- transferi prema programu

- smještaj u hotelima u Armeniji i Tbilisiju, kategorija - 3 *,

dvokrevetne

sobe (doručak uključen)

- program izleta

- Degustacija vina u Kakhetiju (dvije vinarije) i Tbilisiju

- mini tečaj kuhanja u Armeniji

- večera dobrodošlice u restoranu u Armeniji

- večera dobrodošlice u restoranu u Tbilisiju

- Večera na dan obilaska Tbilisija u gruzijskoj obitelji s

kulinarstvom,

majstorska klasa

- žičara u Tbilisiju

- ručak u restoranu Gori "Tevzi"

- ručak u Pasanauri

- SUV-ovi na Gergetiju

- oproštajna večera u Tbilisiju

- voda, maske i antibakterijska tekućina.





Cijena ne uključuje

-osobna potrošnja

Napomena

• organizator može promijeniti redoslijed obilaska tijekom razgleda, ali se obvezuje u cijelosti izvršiti program 

• završno pismo dostavljamo putem e-maila najkasnije 3 dana prije putovanja- završni dokument potreban za putovanje koji sadrži detalje o polasku 

• fakultativnu ponudu (izleti) plaćate najkasnije 30 dana prije putovanja osim ako u programu putovanja nije navedeno drugačije 

• WORLD TRAVELER nije odgovoran za povećanje cijena ulaznica i fakultativnih izleta navedenih u programu, te nije odgovoran za eventualne drugačije usmene informacije o programu putovanja 

• ukoliko zbog nedobivanja vize putnici trebaju odustati od putovanja, primjenjuju se uvjeti otkaza prema općim uvjetima turističke agencije WORLD TRAVELER - BC Travel d.o.o. 


Važeći su Opći uvjeti putovanja turističke agencije BC Travel d.o.o.

Upute i opći uvjeti putovanja za turističke aranžmane sastavni su dio programa i ugovora o putovanju i važeći su za ovo putovanje. Uplatom akontacije potvrđujete da ste suglasni s navedenim uvjetima, stoga molimo cijenjene putnike da pozorno pročitaju uvjete.

Odgovorni organizator: WORLD TRAVELER – BC TRAVEL d.o.o., Žrtava fašizma 2, 51000 Rijeka – OIB: 21165445462, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci u registarski uložak s matičnim brojem 040394577. Broj police jamčevine i police za osiguranje od opće odgovornosti: 990007047046 uplaćena kod Triglav osiguranje d.d. – podružnica Rijeka, Barčićeva 3, 51000 Rijeka. 

Molimo da se o rizičnosti putovanja informirate na službenoj stranici Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH,. 

Preporučujemo zdravstveno putno osiguranje i osiguranje od otkaza. 

Kategorija hotela odgovara lokalnim kategorijama koje se razlikuju od europskog standarda kategorizacije hotela. 

U slučaju nemogućnosti odlaska u Tursku zbog situacije vezane uz covid agencija može promijeniti datume putovanja ili možete dobiti povrat novca.



Male grupe putnika:

Minimalno:10

Maksimalno: 16


NAČINI PLAĆANJA


Turistička agencija BC Travel d.o.o. nudi sljedeće mogućnosti plaćanja:

GotovinoM

u poslovnici World Traveler, Žrtava fašizma 2, 51000 Rijeka

općom uplatnicom u bilo kojoj pošti ili banci, te internet bankarstvom (30% akontacije prilikom rezervacije, a ostatak najkasnije 30 dana prije polaska).

Kreditnim karticama

u poslovnici World Traveler / na daljinu sljedećim karticama:

Visa, Maesto Master od PBZ-a i ERSTE —- do 12 rata

Visa, Maestro, Master od ZABE —— do 24 rate

Diners —– do 24 rate



Nazovite nas na 051 601 842

Sviđa vam se program? Rezervirajte svoje
mjesto!

Možeš li se već zamisliti tamo?

Tko ide s tobom na ovo putovanje?
Podijeli s prijateljima!